Zaklada "Kajo Dadić"
Izvor: 21. 02. 2004.
Slobodna Dalmacija
Udruga Mi, koja već godinu dana radi u vlastitim prostorima, za krov nad glavom ima zahvaliti privatnom donatoru, već pokojnom Kaji Dadiću, čija je plemenita gesta udruzi dala u vlasništvo ne samo stan od 120 kvadrata u Sinjskoj, već i vikendicu na Lastovu. I dvojica njegovih nećaka, pravnih nasljednika, odmah su podržali volju svoga ujaka, pa su u udruzi i njima osobito zahvalni, naglasila je predsjednica Nives Ivelja na svečanosti upriličenoj u povodu službenog otvaranja prostorija.
Priča o donaciji nesvakidašnja je za naše prilike. Počela je sredinom lanjske godine, kada je na vrata udruge prvi put zakucao 87-godišnji Kajo Dadić - s ponudom koju u početku, priznaju darovani, ni sami nisu ozbiljno shvatili. No, kako je vrijeme odmicalo, a donator postajao sve konkretniji i uporniji, postalo je očito da se ne šali te da je, štoviše, njegova namjera i s pravne strane vrlo izvjesna.
Nakon pola godine potvrdio je to i potpisani ugovor, kojim je udruga postala zakonitim vlasnikom, doduše derutnog i zapuštenog, ali prostranog stana, u čije je uređenje otišlo oko 300.000, opet doniranih kuna od UNHCR-a, Vladina ureda za udruge...
U novim prostorijama udruga sada provodi gotovo sve svoje socijalne i razvojne programe, a osniva i zakladu iz koje će se financirati nadareni siromašni učenici i studenti. Bit će to ostvarenje ideje njezina dobročinitelja, koji je u ovome vremenu opterećenom materijalnim vrijednostima i tržišnom utakmicom, svojim postupkom želio pomoći drugima. Na srcu su mu posebno bili mladi ljudi koji nemaju mogućnosti, a žele se školovati. Početni iznos zaklade, 20 tisuća kuna, prikupili su međusobno u udruzi, jer još ne znaju kako će osigurati stalni priljev.
No, riješit će, kažu, i to. Moraju - iz obveze prema ovom "jako dragom čudaku", vele, koji ih na to svojim slikama na zidu svaki dan podsjeća.
Piše: B. GRGUREVIĆ
