Pristupi i intervencija

Želimo li se usredotočiti na odnose u zajednici trebamo pronaći načine za rad s traumom šire zajednice, sa snažnim emocijama, polarizirajućim sukobima i napetostima. Cilj rada na odnosima u zajednici nije samo pokušaj ublažavanja tih napetosti nego i prepoznavanje potencijala, sposobnosti i mudrosti kod pojedinaca, organizacija i zajednica za hvatanje u koštac s preprekama u razvoju, kako bi se unaprijedili odnosi i pronašli novi putovi. Želimo li se baviti odnosima u zajednici, to znači da se trebamo fokusirati na odnose u svim sektorima društva, osobito na suradnju organizacija civilnog društva i javnog sektora. To, nadalje, uključuje potporu inicijativama i timskom radu potrebnima za izgradnju kreativnih partnerskih odnosa te poticanje korištenja postojećih resursa za provođenje projekata i ostvarivanje vizija.

Potrebe u različitim vremenskim periodima su određivale različite faze u radu.
Prva faza (1996. - 2002.: Potpora osobama koje pomažu drugima u zajednici (rad s pomagačima)
Prva faza Programa bila je usredotočena na potrebe onih koji pomažu drugima. Pomagači su i sami dio traumatizirane i oštećene zajednice, a također i osobno pogođeni ratnim sukobima i/ili poratnim događanjima. Fokus je usmjeren na one snage u društvu koje su u mogućnosti pozitivno utjecati na psihosocijalne i organizacijske aspekte funkcioniranja zajednice. Kroz pružanje podrške onima koji pružaju pomoć, pomoć je dobila i zajednica, direktno i indirektno, kroz proces oporavka.
Karakteristike 1. faze su sljedeće:
-    Uključivanje predstavnika različitih društvenih skupina, uključujući i različite etničke grupe, manjinske i većinske te sukobljene i podijeljene skupine.
-    Uključivanje predstavnika iz različitih dijelova zemlje iz područja koja su bila na različite načine zahvaćena ratom.
-    Uključivanje različitih sektora (lokalne udruge građana, međunarodne organizacije, državna tijela i lokalne vlasti).
-    Uključivanje i podrška osobama koje doprinose svojim zajednicama na različite načine i u raznim područjima: načelnici i gradonačelnici, pružatelji socijalnih usluga, djelatnici iz sektora obrazovanja, mladi aktivisti, osobe angažirane u području ljudskih i manjinskih prava te pružatelji pravne pomoći, ratni veterani itd.

Druga faza (2006. - nadalje): Podrška zajednicama neposredno stradalim od rata
Druga faza obuhvaća  izravniji rad sa zajednicama neposredno pogođenim ratnim zbivanjima koje imaju značajne poteškoće u pronalaženju energije za obnovu i napredak. Dotadašnja intervencija prema pojedinim članovima zajednice ili organizacijama nije dovela do potrebnih promjena u samim zajednicama.
Izbor gradova i općina u kojima se radilo izravno na lokalnoj razini napravljen je na temelju vidljivih poteškoća u odnosima polariziranih skupina, sporog povratka izbjeglica i raseljenih osoba te niskog socio-ekonomskog oporavka.

Podrška ovim područjima je, između ostalog, doprinijela uravnoteženju razvoja  zemlje, u kojoj je znatan dio njezina teritorija bio zahvaćen ratom, dok su druga područja bila pošteđena izravne štete, ali su imala znatne ljudske i ekonomske gubitke.

Karakteristike 2. faze su sljedeće:
Mobilizacija zajednice radi provedbe specifične aktivnosti:
-    Identifikacija aktivnih dionika zajednice; ohrabrivanje aktivnog građanstva
-    Prikupljanje ideja i oblikovanje lokalnog projekta
-    Provedba i upravljanje projektom uključujući financiranje i praćenje provedbe projekta
-    Informiranje, educiranje i savjetovanje, facilitiranje suradnje različitih lokalnih dionika
-   Poticanje samoprocjena i jačanje kapaciteta za predstavljanje i uključivanje javnosti, prezentacije ključnim dionicima u zemlji s naglaskom na projekte koji unaprjeđuju odnose u zajednici, kao i na inicijative koje vode zapošljavanju i ekonomskom oporavku (turizam, poljoprivreda, zaštita okoliša, očuvanje kulturne baštine, itd.) te koje uključuju sve dijelove zajednice, vode računa o zadržavanju i privlačenju mladih i o kvaliteti suživota