Okrugli stol "Međusektorska suradnja- mogućnosti za neprofitni sektor, prilika za zajednicu"

Javni sektor i neprofitni sektor imaju različite uloge i odgovornosti u rješavanju problema i razvoju zajednice u cjelini. Vlada je svjesna vlastitih ograničenja zadovoljavanja potreba u društvenim djelatnostima, pa često poziva nevladine, neprofitne organizacije na njihovo sudjelovanje u definiranju javnih potreba, te prenosi dio svojih sadašnjih poslova na njih i djelomično osigurava sredstva za njihovo provođenje.
Stalan i jasan interes države prema nevladinim organizacijama trebao bi osigurati dugoročnu stabilnost demokratskoga poretka, rasteretiti državu u nekim područjima i smanjiti njezine troškove. Takav partnerski odnos dovodi ostvarenju ideje suodgovornosti vlasti i građana za razvoj i napredak zajednice i okolnosti u kojima živimo.
OCD se pojavljuju kao pružatelji usluga, zagovaraju prava određenih skupina utječući na javne politike, uvode novine u područje pružanja socijalnih usluga; mobiliziraju dodatne ljudske i financijske resurse, pri čemu je posebno potrebno istaknuti potencijal koji predstavlja volonterski rad. Sve su više prepoznati kao pružatelji socijalnih usluga te kao katalizatori zapošljavanja i socijalne kohezije na lokalnim razinama
Iako je u EU tendencija da se socijalne usluge ugovaraju/osiguravaju putem javno-privatnog partnerstva, Zakon o javno-privatnom partnerstvu u RH to ne omogućava. Kako bi OCD-ovi pružatelji socijalnih usluga, osigurali održivost rada primorani su pronalaziti drugačije oblike suradnje i ugovaranja. Na raspolaganju im je najčešće projektno financiranje (do godinu dana) putem natječaja JLS/Ministarstva/EU sredstva, ugovaranje usluga putem 3 godišnjih programa, donacije, vlastita sredstva, članarine, sufinanciranje usluga od strane korisnika i/ili korištenje mjera za zapošljavanje HZZ-a.
Dugoročno gledano održivost programa socijalnih usluga u zajednici postaje vrlo neizvjesno budući da gospodarska i ekonomska kriza određuje drugačije prioritete. Sredstva EU koja su na raspolaganju RH od srpnja 2013. na žalost ne osiguravaju financiranje programa u razvijenim, urbanim sredinama, već uspostavu novih programa u ruralnim zajednicama, a financiranje postojećih ostavlja u rukama države i/ili lokalne samouprave.

U sklopu IPA prekograničnog projekta NET- Age izrađene su regionalne preporuke temeljene na SWOT analizi u zemljama uključenim u projekt, a kojima se naglašava sljedeće:

Preporuka 1: Usvajanje zajedničkih preporuka na svim razinama zdravstvene i socijalne skrbi za starije

Potrebno je uključiti različite dionike uz obvezno sudjelovanje neprofitnog sektora.

Preporuka 2: Provedba mehanizama kojima se osigurava uključenost svih dionika

Uključivanje javnih, privatnih i neprofitnih dionika

Preporuka 3: Planirane aktivnosti moraju se uskladiti s potrebama starijih i prilagoditi postojećim mogućnostima država

Aktivnosti bi trebale biti planirane u skladu s financijskim i administrativnim mogućnostima svake države. Starije osobe moraju sudjelovati u definiranju svojih potreba.

Preporuka 4: Poboljšanje suradnje među svim dionicima uključenim u skrb o starijima

Suradnja među dionicima provodi se razmjenjivanjem ideja i primjera dobre prakse.

Preporuka 5: Poboljšanje međuregionalne suradnje

U skladu s postojećim prilikama država, primjeri dobre prakse važni su za volonterske aktivnosti vezane za skrb o starijima.

Preporuka 6: Jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva (nevladinih organizacija, volonterskih organizacija

Podizanje svijesti populacije o važnosti volonterskog rada, širenju informacija o volonterskom radu i edukacija za volontere

Preporuka 7: Zajednički program edukacije za neprofitne djelatnike, volontere i profesionalce.

U tijeku je izrada Lokalnih preporuka socijalne politike za starije osobe u Gradu Splitu koje će biti predstavljene na konferenciji u Splitu (listopad 2014.) te sastavni dio Regionalnih smjernica razvoja socijalne politike u jadranskom području.