Aktivnosti tijekom projekta

Tijekom 2000. godine održana su dva forum-seminara, prvi u Supetru na otoku Braču za 79 sudionika i drugi u Mlinima kraj Dubrovnika za 56 sudionika. U evaluaciji foruma održanog 2000. godine sudionici su izvjestili kako je prisustvo na forumu značajno utjecalo na njihov privatni i profesionalni život. Razvijanje osjećaja odgovornosti za događanja u životnoj i radnoj sredini, te pojačana osjetljivost prema različitostima, najvažnije su i najčešće spominjane vrijednosti foruma, ali i dokazi kako specifičan pristup u radu osvješćuje potrebu zajedništva i brige za druge ljude. Mnogi su, također, izjavili kako će im takve spoznaje biti korisne u radu s klijentima, ali i s kolegama, kako unutar iste organizacije tako i kroz suradnju s drugim organizacijama.

Izjave sudionika možda najbolje ilustriraju atmosferu i rezultate seminara

Tijekom 2001. godine održana su dva četverodnevna forum-seminara, tri dvodnevna intenzivna treninga za manju skupinu profesionalaca, osam  regionalnih sastanaka, brojni individulani kontakti sa sudionicima, a izdan je i časopis "List".

U evaluaciji seminara, sudionici su izvjestili kako je prisustvo na seminaru značajno utjecalo na njihov i privatni i profesionalni život. Mnogi sudionici su  u ovakvim forumima svjedočili o transformaciji iz tenzije u povezanost. Ti sudionici, koji imaju odgovorne pozicije i utjecaj u svojim organizacijama i zajednicama, nose ova iskustva sa sobom i s njima pomažu transformaciji svojih zajednica. Utjecaj kojeg imaju jedni na druge za vrijeme foruma stvara snažan osjećaj zajedništva i model koji traje puno duže od četiri dana provedena zajedno, koji se proteže na različite regije Hrvatske, gdje su dijalog i suradnja iznimno potrebni.

Nakon seminara u Našicama članovi naše udruge i voditelji su otputovali u Vukovar gdje je održan sastanak s lokalnim organizacijama uz veliku pomoć vukovarskog Instituta za mirovna istraživanja. Bilo je to poput koncentrata događaja na velikom forumu nekoliko dana ranije. Sve se odvijalo brzo i intezivno, s uključivanjem sudionika i vještim vođenjem. Vukovarsko iskustvo je za njih bio poseban izazov i nije pretjerano kazati kako su s velikom pažnjom i osjetljivošću pomogli učesnicima izraziti određena konfliktna osjećanja , kao i zaključak da bi im ovakav način rada bio dragocjen u rješavanju teškoća koje dijele.

Do 2001. godine u projektu je sudjelovalo 430 ljudi iz  67 orgnizacija, 48 mjesta Hrvatske i 8 zemalja svijeta. Sve su to bili pojedinci  koji su svojim radom davali doprinos naporima u izgradnji zajednice, te saniranju ratnih posljedica u mjestima u kojima žive i djeluju. Također, teba kazati kako su dolazili iz kulturno, ekonomski i politički različitih okruženja i da su zastupali (ili još uvijek zastupaju) različita stajališta o problematici o kojoj se razgovaralo na seminarima.

U 2006. godini projekt je nastavljen u 10 ciljanih općina i gradova pogođenih ratom: Vukovar, Beli Manastir, Okučani, Donji Kukuruzari, Sunja, Gračac, Udbina, Donji Lapac, Polača, Obrovac.

Primjećeno je da dok urbana područja u Hrvatskoj pokušavaju ubrzati svoj razvoj i dok uistinu nisu zadovoljni tempom tog procesa, ruralna područja - naročito ratom pogođena područja (Područja posebne državne skrbi) suočavaju se s dugotrajnim poteškoćama na putu napretka od završetka rata 1995. godine do danas. Značaj je procjep u svakom društveno-ekonomskom pogledu između ratom pogođenih područja i ostatka zemlje. Što više, same zajednice koje se nalaze na Području posebne državne skrbi trebaju premostiti vlastite procjepe između traumatične prošlosti i željene, svjetlije budućnosti te se trebaju suočiti s vlastitim polarizacijama zasnovanim na nacionalnoj pripadnosti, ratnim iskustvima, kulturološkim razlikama nastalim zbog migracija, itd. Ova situacija zahtijeva značajnu vanjsku pomoć i podršku, kako od domaćih, tako i od međunarodnih donatora i organizacija.

Udruga MI je nastavila odgovarati na postojeće potrebe kroz ovaj projekt u partnerstvu s UNHCR-m u Hrvatskoj.

Tijekom 2008. godine projekt se opet fokusirao na 10 općina i gradova na PPDS-u (Beli Manastir, Negoslavci, Hrvatska Dubica, Donji Kukuruzari, Plaški, Gračac, Udbina, Kistanje, Golubić, Karin), odabranih u suradnji s UNHCR-om, između ostalog, na temelju njihovih potreba. Temeljni cilj projekta je unaprijediti procese društvene kohezije u zajednicama, kao i razvoja na ratom stradalom području.

Ciljane zajednice  još su uvijek bile opterećene posljedicama rata. Primjećena je polarizacija među stanovništvom na osnovi nacionalnosti, religije, političkih ideja, kulturalnih razlika i ratnih iskustava. Situaciju su još više otežavale demografske promjene uzrokovane seobama stanovništva i ratne traume, koje u većini slučajeva ostaju potisnute, dok nezaposlenost i ekonomski problemi dobivaju više pažnje. Zbog tog razloga zajednice ne mogu slijediti ritam razvoja postignut u drugim dijelovima zemlje (koji, štoviše, nije intenzivan), pa društveno-ekonomski procjep između ratom stradalog područja i ostatka zemlje postaje sve veći i ovo područje ostaje izolirano.

Sufacilitatorica foruma, Dr. Arlene Audergon je 2005. godine dovršila i izdala knjigu: "Svratište rata” ("The War Hotel”,  Whurr Publishers –www.warhotel.com), koja je uglavnom temeljena na njezinom radu u Hrvatskoj s Dr. Lane Arye-om, kao su-facilitatorom. U knjizi autorica prikazuje kako dinamika pravde, terora i traume uz iskustvo žrtvovanja i ljubavi se može pretvoriti u sukob pun nasilja. Ona nam također pruža uvid kako svjesnost o ovim elementima, osobna i kolektivna, može utjecati na prevenciju nasilnog sukoba. Knjiga je početkom svibnja 2008. izdana u Hrvatskoj.

Kroz mali projekt "Ratno iskustvo – kao mogućnost prekidanja ciklusa traume i nasilnih sukoba”, zahvaljujući UNHCR-u i Veleposlanstvu kraljevine Nizozemske, sudionici i korisnici projekta mogli su razmijeniti ideje i stavove na teme i metodologiju opisane u knjizi "Svratište rata”. Sudionici javnog događanja – predstavnici relevantnih međunarodnih i domaćih tijela i organizacija, aktivisti u području ljudskih prava i psiho-socijalnog rada su imali priliku steći veće razumijevanje psihološke dinamike nasilnog sukoba. Autorica Arlene Audergon, uz ostale izlagače i recenzente, je predstavila metodologiju svog rada koju je koristila u Hrvatskoj kao učinkovit alat pri radu u izrazito polariziranim i užarenim situacijama. Sudjelovanje domaćih i stranih visokih dužnosnika na predstavljanju knjige, kao i produkcija TV emisije na splitskoj televiziji "Jadran”, dali su knjizi i temama o kojima se govorilo dužnu pažnju. Javno predstavljanje knjige je održano 27. 05. 2008. u Novinarskom domu u Zagrebu.

2009. godine projekt se fokusirao na 10 općina i gradova u ratom zahvaćenom području (Vukovar, Lipik, Sunja, Glina, Barilović, Plitvice, Biskupija, Donji Lapac, Obrovac i Benkovac), odabranih u suradnji s UNHCR-om. Aktivnosti u projektu su bile dizajnirane s ciljem da pomognu ovim zajednicama identificirati određene  rješive probleme te da usredotoče postojeće resurse ka njihovom smanjenju ili rješavanju. Stručna i financijska pomoć su bile usmjerene ka povećanju znanja i razumijevanja oko samoorganiziranja, uspostavljanju suradnji, ili u najboljem slučaju u vezi kreiranja strategija lokalnog razvoja u cilju upravljanja lokalnim razvojem. Na ovaj način se projektnim aktivnostima nastojalo utjecati na nekoliko važnih aspekata: unaprjeđenje sudjelovanje građana u razvojnim procesima, izgradnja formalne i neformalne suradnje između različitih organizacija, te spremnost lokalne zajednice da prikuplja sredstava javljanjem na projektne natječaje. Kroz aktivnosti su se direktno ili indirektno poticali razmjena iskustava i solidarnost među predstavnicima zajednica iz PPDS-a u cilju stvaranja prostora za nove ideje i inicijative.

Udruga Mi je, u suradnji s UNHCR-om i u 2010.-oj nastavila projekt Izgradnje održivih lokalnih zajednica na Području od posebne državne skrbi.