Obnova društvenih centara u mjestima povratka nakon velikih razaranja i egzodusa predstavlja priliku za obnovu ili ponovnu izgradnju društvenih odnosa. Obnavljanje centara je doslovno čišćenje zgarišta i susret s dubokom traumom. Obnovljene prostorije postaju mjesta susreta, učenja, informiranja, slavlja i žalovanja. To su jedini prostori u zajednici u kojima se može smjestiti nešto veći broj ljudi. Oni su ujedno i neutralni prostori u kojima manjine i većine, marginalizirani i dominantni mogu zajedno stupiti u kontakt i raditi na povjerenju i suživotu. Nositelji projekata su bili mjesni odbori (Kinjačka, Bestrma, Barilović i Okučani), vijeća nacionalnih manjina ali i poljoprivredne zadruge.